Moj znanstveni put: Antonija Vrdoljak

Pokrećemo novu seriju intervjua na našem blogu: razgovarat ćemo sa znanstvenicima u vezi njihovog znanstvenog puta, kako su se na njega odlučili i što misle o svojim odlukama u retrospektivi. Započinjemo s Antonijom Vrdoljak, doktorandicom psihologije.

Pozdrav, Antonija! Što nam možeš reći o svom znanstvenom putu?

Nakon završene III. gimnazije u Osijeku odselila sam u Zagreb, gdje sam upisala jednopredmetni studij psihologije na Filozofskom fakultetu 2013. godine. Diplomirala sam 2018., a nakon što sam se zaposlila kao asistent na projektu, na istome sam fakultetu upisala i doktorski studij psihologije.

Zašto si donijela upravo te odluke?

Tijekom srednjoškolskog obrazovanja bila sam podjednako aktivna u različitim područjima te mi je trebalo dugo vremena da se odlučim kojim putem želim krenuti. Za psihologiju me najviše zainteresirala profesorica koja ju je predavala, budući da je uvijek imala zanimljive sate. Konačna je odluka pala u trenutku kada sam shvatila da su baš to sati kojima sam se uvijek veselila te da je psihologija predmet kojega nikada nisam morala namjerno učiti – sve mi je bilo dovoljno zanimljivo da bih zapamtila iz prve. Sviđa mi se što pokušava sagledati ljude na cjelovit način, uzimajući u obzir biološke, psihološke i socijalne odrednice, a ujedno je usredotočena i na neposredno djelovanje te poboljšanje kvalitete života. Usprkos tome što je objekt proučavanja jako kompleksan, psihološka su istraživanja dovela do značajnih uvida u vrlo različitim područjima čovjekova života – od psihičkog zdravlja, odnosa s drugima, obrazovanja i odgoja, učenja i pamćenja do rada, procjene sposobnosti, marketinga i općenito razumijevanja ljudskog ponašanja.

Filozofski sam fakultet odabrala nakon raspitivanja među drugim psiholozima oko toga što bi oni preporučili. Budući da je studij psihologije u Hrvatskoj osnovan upravo na Filozofskom te da fakultet omogućava i poslijediplomsko obrazovanje iz psihologije, zaključila sam da želim studirati baš tu.

Kako si se odlučila ostati u Hrvatskoj?

Pri upisu na fakultet odlučila sam se preseliti iz Osijeka u Zagreb. Uz to što sam htjela upisati Filozofski baš u Zagrebu, ujedno sam i shvatila da je vrijeme da se u većoj mjeri osamostalim i počnem brinuti sama o sebi. Bila sam zadovoljna studijem i, iako mi je povremeno padalo na pamet upisati neki fakultet u inozemstvu, zapravo nisam o tome ozbiljno razmišljala. Da sam donijela drugačiju odluku, mislim da bi svakako morala proći kroz period prilagodbe. Nije lako započeti potpuno novi život u novoj i nepoznatoj sredini, a sigurno bi mi nedostajali prijatelji i obitelj. Nekada u budućnosti možda bih se i odlučila na preseljenje, ako bi bila riječ o nekom zanimljivom dodatnom obrazovanju ili poslu kojega ne bih mogla odbiti.

Koji su tvoji stavovi o studiranju u RH u odnosu na studij u inozemstvu?

Koliko sam proučavala neke od programa studija psihologije u inozemstvu, čini mi se da nema puno razlike u temama koje se obrađuju. Naravno, o zahtjevnosti pojedinih programa ne mogu suditi. Ipak, primijetila sam da u inozemstvu postoje neki specifičniji i uži studiji nego u Hrvatskoj. Što se tiče psihologije, mogućnosti studiranja i rada u inozemstvu pomalo su ograničene poznavanjem većinskog jezika države, posebno kada govorimo o primijenjenoj psihologiji za koju ponekad engleski nije dovoljan. Treba voditi računa i o priznavanju diploma iz drugih država. Ipak, znam više ljudi koju su ili tijekom, ili nakon studija otišli u inozemstvo i zadovoljni su – važno je samo dobro se pripremiti i proučiti sve propise i uvjete.

Možeš li izdvojiti neke pozitivne i negativne stvari koje si iskusila tijekom studiranja?

Sveukupno gledajući, zadovoljna sam studijem psihologije na Filozofskom. Komunikacija profesora sa studentima redovito je bila odlična i nisam imala neugodnih iskustava. Bili su nam spremni pomoći i izaći u susret u raznim situacijama. Organizacijskih je problema ponekad bilo, ali zapravo puno manje nego što se priča. Knjižnica fakulteta odlično je opremljena, uvijek sam voljela učiti u njoj. Mislim da na većini studija u Hrvatskoj nedostaje još malo praktičnog rada. Ipak, studenti koji žele steći više iskustva imaju priliku kroz stvarno brojne i razne udruge i organizacije koje pozivaju studente psihologije na volontiranje ili studentski rad. Osobno bih volontiranje i druge dodatne aktivnosti tijekom studija izdvojila kao neke od najboljih odluka.

Što se pak tiče slobodnog vremena i studentskog života, mislim da je Zagreb iznimno prilagođen studentima. Nude se razna zabavna i kulturna događanja, aktivan je velik broj studentskih udruga, postoji puno prilika za dodatna usavršavanja tijekom i nakon studija.

Jesi li bila na razmjenama studenata?

Na početku studija htjela sam ići na Erasmus. Kada je fakultet počeo shvatila sam da, iako je odlazak na jedan semestar u neku drugu državu moguć, on trenutno zapravo povlači sa sobom i produljivanje studiranja. Što se tiče obaveza na studiju psihologije, najpraktičnije je otići na razmjenu na zadnjoj godini.

Imaš li još što dodati za kraj?

Dok sam odlučivala što želim studirati, pokušavala sam saznati što više informacija i mišljenja ljudi koji su mi bliski i/ili koji znaju nešto više o temi. Činilo mi se da je ta odluka najvažnija stvar na svijetu i da nemam pravo pogriješiti. Iako su neke informacije bile korisne, mislim da bih se danas malo manje uzrujavala i više vremena provela sama sa sobom, u razmišljanju što se meni sviđa. Htjela bih još reći i da prva odluka ne mora biti konačna, poznajem puno mladih ljudi koji su nakon godinu-dvije na jednome fakultetu shvatili da ih više zanima nešto drugo i uspješno promijenili svoj put.