Web za ZUM 2020. je još u izradi. Nemoj se (još) oslanjati na pouzdanost informacija ovdje i ne zamjeri ako se susretneš s pokojim bugom.

Moj znanstveni put: Jana Volarić

U novom nastavku serije članaka “Moj znanstveni put”, u kojoj razgovaramo sa znanstvenicima o tome kako su se odlučili na svoj znanstveni put i što misle o svojim odlukama u retrospektivi razgovarali smo s Janom Volarić, doktorandicom u Nizozemskoj.

Jana Volarić




Pozdrav, Jana! Što nam možeš reći o svome znanstvenom putu?

Završila sam preddiplomski studij kemije na PMF-u u Zagrebu. Htjela sam steći iskustvo u inozemstvu tijekom preddiplomskog, te sam odlučila otići u Groningen (Nizozemska) na Erasmus internship na 3 mjeseca. Nakon što sam se vratila i završila preddiploski (nedostajao mi je samo završni rad), odlučila sam otići na diplomski u Groningen. Tijekom diplomskog provela sam pola godine u Bostonu na MIT-u i Harvard Medical School. Nakon završenog Mastera, vratila sam se u Nizozemsku u Groningen na PhD u grupi prof. Bena Feringe.

Zašto si se odlučila na upravo taj znanstveni put?

Oduvijek me jako zanimala kemija i od početka srednje škole sam znala da želim studirati kemiju. Tijekom preddiplomskog u Zagrebu u slobodno vrijeme sam radila u laboratoriju profesora Hrvoja Vančika, gdje sam se prvi puta našla u istraživačkom laboratoriju. Upravo me to potaklo da tražim stipendiju za internship u inozemstvu. Izabrala sam Groningen jer mi se svidjela tema projekta, te je mentor projekta bila Matea Vlatković, koja je godinama vodila grupu iz kemije u mojoj srednjoj školi. Cijeli doživljaj rada u nizozemskom laboratoriju mi je otvorio oči koliko je zapravo znanost vani naprednija i više cijenjena nego u Hrvatskoj. Nakon tog internshipa odlučila sam otići na diplomski u Groningen, gdje sam znala da cu pohađati kvalitetan program i raditi u grupi jako uspješnog profesora i sada Nobelovca – prof. Bena Feringe, što će mi otvoriti vrata za sljedeće korake u mojoj karijeri. Tijekom mastera dobila sam dvije ponude za PhD, te sam se dvoumila između toga da ostanem u Bostonu ili da se vratim u Groningen.

Odluke i odabiri




Kako si se odlučila otići iz Hrvatske? Što misliš da bi bilo drugačije da si donijela suprotnu odluku?

Odlučila sam otići van nakon internshipa tijekom preddiplomskog. Nakon što sam vidjela kakve mogućnosti se pružaju (od tehnika, aparata do razine znanja) i kako su ljudi motivirani i sretni, nisam se više mogla vratiti u Hrvatsku i biti sretna. Jako volim svoj posao i imam ambiciju otići na postdoktorat nakon PhD-a te ostvariti karijeru u akadamskom okruženju. Mislim da bi moj život bio veoma različit da sam odlučila ostati u Hrvatskoj. Sigurna sam da tad ne bih imala ovakve prilike i mogućnosti kakve su mi se pružile u Nizozemskoj.

Kakvi su tvoji općeniti stavovi o studiranju u RH u odnosu na studij u inozemstvu?

Mislim da je studij u Hrvatskoj jako fokusiran na teoriju i prečesto se koriste i uče zastarjele tehnike. U Nizozemskoj je puno veći dio programa fokusiran na eksperimentalan rad i stjecanje iskustva. Dok je u Hrvatskoj znanje veoma općenito, u Nizozemskoj je puno više specijalizirano.

Koje bi stvari izdvojila kao pozitivne, a koje kao negativne u svakom od stadija svog studija?

U Hrvatskoj sam imala sreću da sam radila kod jako susretljivog i motiviranog profesora. Profesor mi je predložio da odem u drugu zemlju da steknem internacionalno iskustvo. Kao što sam prije opisala, puno tehnika i aparata u Zagrebu je nažalost veoma zastarjelo, djelomično zato jer je novčana potpora veoma, veoma skromna.


Kad sam otišla u Groningen vidjela sam drastičnu razliku u modernosti laboratorija u usporedbi s laboratorijem u Zagrebu. Također bih htjela istaknuti veliki broj internacionalnih i motiviranih studenata koji rade u tim laboratorijima. Kultura rada je puno ozbiljnija i sve skupa me to veoma motiviralo. Komunikacija s profesorima je puno slobodnija nego u Hrvatskoj. U početku mi je bilo teško jer su mi nedostajali prijatelji i naravno obitelj, no veoma brzo sam sklopila brojna prijateljstva u Nizozemskoj. I dalje mi naravno jako nedostaje obitelj i prijatelji, ali s vremenom sam izgradila društvenu okolinu i drugi život u Nizozemskoj. Osim što mi nedostaje Hrvatska i obitelj, stvarno nemam ništa negativno za reći o mom životu u Nizozemskoj. Otići studirati u Groningen je najbolja odluka koju sam ikada napravila.

Imaš li što dodati vezano uz razmjene studenata?

Opisala sam svoje iskustvo kada sam otišla na internship u Groningen tijekom preddiplomskog. Moje sljedeće iskustvo je bio internship u trajanju od 6 mjeseci u Bostonu. Pridružila sam se grupi koja istražuje potpuno drugačije teme koje su izvan mog područja. Iako sam imala puno problema s razumijevanjem u početku, na kraju internshipa sam shvatila koliko toga sam naučila i doživjela.

Želiš li dodati nešto za kraj?

Svima bih predložila da ako mogu svakako otiđu na razmjenu izvan Hrvatske. Ne u smislu da odu van studirati i raditi, jer je to veoma osobna odluka, već da iskuse drugu kulturu i steknu novo iskustvo.



Intervjuirala

Nikolina Šoštarić
Član organizacije
nikolina.sostaric@znanstvenikumeni.org

Stariji članci iz ove serije